Subscribe
Budimpešta, 23. studenog 2001.: Vijeće Europe usvaja svoju Konvenciju o kibernetičkom kriminalu. Dva desetljeća kasnije ratificiralo ju je svih dvadeset i sedam država članica Europske unije osim jedne (Irske). Konvencija je prvi međunarodni ugovor o zločinima počinjenim putem interneta i drugih računalnih mreža, a posebno se bavi kršenjem autorskih prava, računalnim prijevarama, dječjom pornografijom i kršenjem mrežne sigurnosti. Kako bi se proveo ovaj međunarodni sporazum, zemlje koje su ga ratificirale moraju prema svojim nacionalnim pravnim porecima smatrati kaznenim djelima ponašanja protiv povjerljivosti, integriteta i dostupnosti računalnih podataka i sustava. Na primjer, pristup računalnom sustavu bez prava, uključujući kršenje sigurnosnih mjera ili s namjerom dobivanja podataka; namjerno presretanje bez prava nejavnog prijenosa računalnih podataka; neovlašteno oštećenje računalnih podataka, osobito ako za posljedicu ima ozbiljnu štetu; ili namjerno i ozbiljno ometanje bez prava funkcioniranja računalnog sustava manipulacijom računalnih podataka. Kaznena djela također mogu biti povezana sa sadržajem. Ova kategorija uključuje dječju pornografiju i povrede autorskog i srodnih prava. Dječja pornografija opisuje se kao vizualni materijal koji prikazuje maloljetnika u seksualno eksplicitnom ponašanju ili nekoga tko izgleda kao maloljetnik u seksualno eksplicitnom ponašanju. Međutim, zemlje koje su ratificirale Konvenciju mogu ograničiti koncept dječje pornografije isključivo na maloljetnike koji su uključeni u eksplicitno seksualno ponašanje. Maloljetna dob utvrđena je na 18 godina, iako zemlje koje su ratificirale mogu zahtijevati nižu dobnu granicu da bi se njihovi državljani smatrali punoljetnim; u svakom slučaju, minimalni prag prema konvenciji je 16 godina. Zemlje također mogu dopustiti da se nabava dječje pornografije putem računalnog sustava za sebe ili za drugu osobu ne smatra kaznenim djelom; isto vrijedi i za posjedovanje dječje pornografije u računalnom sustavu ili na mediju za pohranu računalnih podataka. Kako bi se olakšalo otkrivanje, istraga i kazneni progon kibernetičkih zločina, konvencija uključuje nekoliko odredbi o pretrazi i zapljeni pohranjenih računalnih podataka, kao i njihovom prikupljanju u stvarnom vremenu, primjenom tehničkih sredstava ili prisilnim pružateljima informacijskog društva usluge za to. Za uzajamnu pomoć između zemalja koje su ratificirale, Međunarodna organizacija kriminalističke policije (Interpol) određena je kao glavni kanal za komunikacijske zahtjeve. Dvije godine kasnije, 2003., Vijeće Europe usvojilo je protokol uz konvenciju o kriminalizaciji djela rasističke i ksenofobne prirode počinjenih putem računalnih sustava. Broj ratifikacija država članica Europske unije u ovom je slučaju nešto manji: Austrija, Belgija, Estonija, Mađarska, Irska, Italija i Malta do danas ga nisu ratificirale; Bugarska, Mađarska i Irska ga nisu ni potpisale. Kako bi se spriječio rizik zlouporabe ili zlouporabe računalnih sustava za širenje rasističke ili ksenofobne propagande, protokol obvezuje zemlje koje su ga ratificirale da smatraju kaznenim djelom distribuciju rasističkog i ksenofobnog materijala javnosti putem računalnog sustava. Država koja je ratificirala može zahtijevati da se ponašanja koja promiču ili potiču diskriminaciju povezanu s mržnjom ili nasiljem smatraju kaznenim djelom prema protokolu. Prijetnja osobama, putem računalnog sustava, počinjenjem teškog kaznenog djela zbog pripadnosti skupini koja se razlikuje po rasi, boji kože, podrijetlu ili nacionalnom ili etničkom podrijetlu, kao i vjeri, ako se koristi kao povod za bilo koji od ovih čimbenika ili skupina osoba koja se razlikuje po bilo kojem od tih obilježja također je obuhvaćena protokolom kao kazneno djelo. Isto vrijedi i za javno, putem računalnog sustava, vrijeđanje osoba iz istih razloga pripadnosti ili razlikovanja, osobito ako su žrtve izložene mržnji, prijeziru ili ismijavanju. Unatoč tome, zemlje koje su ratificirale mogu odlučiti da javnu uvredu ne smatraju kaznenim djelom. Konačno, zemlje koje su ratificirale Protokol mogu kriminalizirati distribuciju materijala koji negira, grubo umanjuje, odobrava ili opravdava djela koja predstavljaju genocid ili zločine protiv čovječnosti. Izvor slike: TriadSquare