Subscribe
Italija prednjači u Europi u smanjenju pristupa nezakonitom sadržaju
Posljednjih godina krajolik online piratstva doživio je značajne transformacije, uz sve veću pozornost na ekonomske, društvene i tehnološke čimbenike koji potiču ovaj fenomen. Nedavna studija Euipa (Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo) otkrila je da se Italija ističe u Europi kao zemlja s najmanje pristupa piratskom sadržaju, s prosjekom od 7,3 mjesečna pristupa po korisniku, znatno ispod europskog prosjeka od 10,2. Ovaj rezultat stavlja Italiju ispred zemalja kao što su Njemačka i Rumunjska i označava napredak u usporedbi s prethodnom godinom.
Raznovrsna europska slika
Dok je Italija na prvom mjestu po virtuoznosti, druge zemlje iznose zabrinjavajuće podatke. Baltičke države i Cipar, primjerice, bilježe preko 20 mjesečnih pristupa piratskom sadržaju po korisniku. U Poljskoj, Španjolskoj i Austriji stopa piratstva prelazi 8 mjesečnih pristupa. Različitost između zemalja odražava utjecaj ekonomskih i kulturnih varijabli, pri čemu se razlike ne pojavljuju samo u ponašanju korisnika, već iu vrstama sadržaja koji se najviše piratiziraju. Studija naglašava da se polovica ilegalnog pristupa u Europi odnosi na televizijski sadržaj, s prosječno pet posjeta mjesečno po korisniku. Na ovaj je sektor posebno utjecao rast ilegalnih platformi za streaming, poput neovlaštenih IPTV usluga. U 2023. pristup takvim uslugama porastao je za 10%, a do 1% korisnika u Europskoj uniji pretplatilo se na ove platforme u posljednje dvije godine. Jednostavnost korištenja i niža cijena u odnosu na pravne usluge ključni su čimbenici njihovog uspjeha, unatoč velikom pravnom riziku.
Uređaji i načini pristupa
Pristup piratskom sadržaju razlikuje se ovisno o uređajima koji se koriste. Za glazbu i publikacije dominiraju mobilni uređaji, zahvaljujući njihovoj praktičnosti i raširenosti aplikacija koje omogućuju ilegalno preuzimanje. Međutim, kada je riječ o TV sadržaju, stolna računala ostaju preferirani medij, vjerojatno zbog potrebe za stabilnim vezama i većim zaslonima za bolje iskustvo gledanja. Filmsko piratstvo, iako je u padu, i dalje je uglavnom vezano za streaming, koji predstavlja 74% aktivnosti. Nasuprot tome, glazbeno piratstvo, iako u blagom porastu, uglavnom se temelji na kopiranju, metodi koja omogućuje preuzimanje sadržaja s legalnih ili besplatnih platformi. Piratstvom publikacija, stabilnih 2,7 pogodaka po korisniku, dominira izravno preuzimanje, a manga je najviše pogođena kategorija. Druga značajna brojka odnosi se na softversko piratstvo, porast od 6%, s 0,88 mjesečnih pogodaka po korisniku. Mobilne igre su najviše pogođeni segment, naglašavajući stalnu potražnju za jeftinim sadržajem za igre. Sportski događaji uživo, segment koji je tradicionalno teško zaštititi, bilježe porast piratstva u razdoblju 2021.-2023., s 0,56 mjesečnih pogodaka po korisniku na kraju prošle godine.
Korijeni fenomena: ekonomska nejednakost i svijest
Euipo analiza identificira nekoliko ekonomskih i društvenih čimbenika koji leže u pozadini internetskog piratstva. Nejednakost prihoda, nezaposlenost mladih i visok postotak mladih ljudi u populaciji povezani su s višim stopama pristupa ilegalnim sadržajima. Osobito mladi ljudi, često ograničeni budžetom i privučeni lako dostupnim ponudama, predstavljaju značajan dio piratske publike. Suprotno tome, viši BDP po glavi stanovnika i veća svijest o pravnim alternativama povezani su s nižim stopama piratstva. Italija je, primjerice, posljednjih godina imala koristi od ciljanih kampanja za promicanje pravnih usluga, kao što su platforme za plaćeni streaming, čime se pomaže u smanjenju piratstva. Čini se da je kombinacija obrazovnih intervencija, učinkovitog zakonodavstva i konkurentne zakonske ponude ključ u borbi protiv ove pojave. Vodeći položaj Italije u borbi protiv internetskog piratstva pozitivan je rezultat, ali problem ostaje relevantan na europskoj razini. Uz tehnološki razvoj, piratstvo se nastavlja prilagođavati, iskorištavajući nove platforme i metode pristupa. Stoga je ključno pojačati napore na političkoj, gospodarskoj i društvenoj razini kako bi se ponudila rješenja koja zadovoljavaju potrebe potrošača, a da se ne potiče ilegalno tržište. U tom kontekstu digitalno obrazovanje i promicanje pristupačne pravne ponude i dalje su ključni alati. Samo integrirani pristup osigurat će da se napredak postignut u zemljama poput Italije može ponoviti u većem opsegu, pridonoseći pravednijem i održivijem digitalnom ekosustavu.
Alessandro Fiorentino