Subscribe
Fluidnost situacije u Siriji svakako je zagonetka za analitičare diljem svijeta. Doista, napetosti, odnosi moći i kritična pitanja u regiji morat će se nužno reorganizirati kako bi se pronašla nova ravnoteža. Također, podsjetimo, s obzirom na druge međunarodne krize u koje su uključeni dotični igrači, doduše ne izravno, već preko svojih najbližih saveznika. Dakle, rat u Ukrajini i sukobi u Gazi i Libanonu s Izraelom ne mogu a da ne budu pod utjecajem ove nove postavke. Postoji nekoliko frontova i tema kojima se treba pozabaviti kako bi se napravila točna analiza situacije. Ovdje ćemo pokušati svrstati samo neke od ovih aspekata, one koji su možda među najhitnijima na međunarodnoj i europskoj sceni, kako bismo postavili temelje za analizu situacije koja se neprestano mijenja. Posebno ćemo se usredotočiti na operaciju koju je Izrael pokrenuo na Golanskoj visoravni te na problematiku migracijskih tokova i zahtjeva za azilom, oko koje se reorganiziraju europske kancelarije s kočenjem postupaka analize zahtjeva. IZRAEL I GOLAN
Pad režima Bashara al-Assada odmah je vratio pozornost na Golansku visoravan, a Izrael je odmah okupirao područja sigurnosnog pojasa duž granice sa Sirijom. Netanyahu je odmah požurio govoriti o ograničenoj i privremenoj akciji, no brzo su uslijedile i osude onoga što UN također shvaća kao očito kršenje sporazuma koji su na snazi od 1974. godine. Zapravo, kontingent UN-a patrolira ovim područjem točno pedeset godina. Riječ je o misiji Undof (koja trenutno ima oko 1000 ljudi) sa zadaćom da nadzire provedbu dogovora održavajući prekid vatre između dviju država. Za Izrael ova operacija, iako opisana kao ‘ograničena’, ipak predstavlja novu frontu uz onu s Libanonom (na kojem je na snazi prekid vatre), rat u Gazi i stalne napetosti u Jemenu i Crvenom moru .
Vjerojatno u ovom trenutku izraelski premijer smatra sporazume iz 1974. ništavnim i nevažećim: s padom Assada, Netanyahuova volja bila bi revidirati stajališta zauzeta prije pedeset godina. U ovom trenutku, zapravo, dok sirijski vojnici napuštaju svoje položaje, Izrael je ukorijenjen iza opasnosti od novih neprijateljskih snaga na svojim granicama. Izraelske snage mogle bi se povući, ako nova vlada osigura da se sporazumi održe, ali potpuno drugačija situacija tiče se područja formalno pripojenih od 1981. godine, što nije priznao i osudio veliki dio međunarodne zajednice. Za ta područja, međutim, ne bi bilo mogućnosti povlačenja, jer ih Izrael smatra nedodirljivima.
Zatim je tu i porast izraelskih upada s bombardiranjem raznih područja Sirije, s ciljem uništavanja vojnih baza ili tvornica oružja. Očigledni cilj je spriječiti da ti resursi padnu u pogrešne ruke (što znači: ne u korist Izraela); postoji, međutim, temeljna želja da se smanji vojni kapacitet nove sirijske vlade, kako bi se osigurala barem jedna od granica. S druge strane, Netanyahu je naglasio da ako članovi nove vlade žele imati dobre odnose s Izraelom, neće biti problema, ali ako stignu prijetnje, prijeći će na obranu.
Sam izraelski veleposlanik pri UN-u Danny Danon, u želji da razuvjeri upad u Golan, javlja da Izrael ne intervenira u sukobu koji je u tijeku između sirijskih skupina, već djeluje samo radi sigurnosti svojih granica. Kao odgovor, izaslanik UN-a za Siriju, Geir Pedersen, pozvao je na zaustavljanje izraelskih napada i pokreta.
Naravno, u bilancama regije potez Izraela nije prošao nezapaženo. Prije svega, Iran je osudio napredovanje na Golanu, pri čemu je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova govorio o invaziji, osuđujući i šutnju Zapada o potezima Tel Aviva. Za Saudijsku Arabiju, umjesto toga, ono što je Izrael izveo na Golanu bila bi operacija usmjerena na podrivanje stvarne mogućnosti da nova sirijska vlada dođe do ponovnog osvajanja svog teritorijalnog integriteta, dok Turska, vrlo bliska novoj vladi, govori ‘okupacijskog mentaliteta’, protiv mogućnosti da Sirijci dođu do mira i stabilnosti. Čak je i Jordan, u desetogodišnjem miru s Izraelom, osudio invaziju; kao i Egipat, koji se žali na kršenje međunarodnih sporazuma. Za SAD, State Department nastavlja naglašavati važnost ‘privremenosti’ ovog upada, dok Ujedinjeni narodi podsjećaju da prema sporazumima iz 1974. ne smije biti snaga niti vojnih aktivnosti u demilitariziranoj zoni.
Situacija koja je sve samo ne laka, pogotovo nakon najava Izraela da je žestoko udario na sirijsku flotu. U nadolazećim bi danima situacija na Golanu stoga mogla postati ključni čimbenik ravnoteže u tom području, dovodeći na stol sukoba – ili pregovora – zahtjeve gotovo svih aktera u regiji. POVRATAK I ZAHTJEVI ZA AZIL
Europska unija je bila jasna: glede azila za Sirijce nadležnost je u državama članicama. Ovo je jedno pitanje pokrenuto padom Assadovog režima koje bi moglo donijeti mnogo problema europskim kancelarijama. S krajem prethodnog režima, zapravo, nekoliko država članica EU-a zamrznulo je postupke za ispitivanje zahtjeva za azil do te mjere da se, u nekim slučajevima, razmatra repatrijacija sadašnjih prognanika. Počevši od granica s Europom, Turska se sprema učiniti upravo to, uz najavu da bi se nakon proširenja kapaciteta graničnih prijelaza u Siriju dnevno moglo vratiti čak 20.000 izbjeglica.
U Europi, s uličnim prosvjedima i promjenom zastava u mnogim veleposlanstvima, također je došlo do kočnice u procesuiranju azila. Njemačka je prva uvela prekid: s više od 47 tisuća zahtjeva koje još treba procijeniti (ukupno ih je bilo više od 70 tisuća 2024.), Scholz je odlučio odvojiti vrijeme kako bi procijenio kako napreduje situacija, možda i u odnosu na ponašanje koje bi mogle poduzeti druge kancelarijske službe. Zapravo, u Njemačkoj živi više od milijun Sirijaca, većina ih je stigla nakon 2015. kada je Merkel otvorila zahtjeve za azil iz Sirije.
Prema podacima UN-a, nakon Njemačke, europske zemlje s najvećim brojem Sirijaca su Švedska, Austrija, Grčka, Francuska i Nizozemska. I u svim tim državama provode se slične mjere. Nakon Berlina, Grčka i Austrija koče ispitivanje zahtjeva. Potom su na redu Norveška, Danska i Švedska.
Stockholm također namjerava zamrznuti protjerivanja u očekivanju boljeg razumijevanja situacije u Damasku, dok bi se Nizozemska mogla odlučiti za protjerivanje. Pariz nije želio zauzeti alternativno stajalište u ovom slučaju, već se priklonio ostalim kancelarijama i privremeno zamrznuo razmatranje zahtjeva. Tu opciju odabrala je i Velika Britanija, pridruživši se odluci nekih članica EU. U Italiji je održan sastanak u Palazzo Chigi i premijerka Giorgia Meloni odlučila je pokrenuti istu mjeru kao mjeru predostrožnosti. Viminale će stoga zamrznuti sve neriješene postupke koji su se do danas prihvaćali praktički automatski jer su se odnosili na građane iz zemlje u ratu. U Italiji se također raspravljalo o prilično trnovitom pitanju kako postupiti sa sirijskim građanima koji su već na talijanskom teritoriju. Naravno, situacija koja se odvija ne dopušta trenutnu odluku. Morat će se vidjeti kakvo će se vodstvo uspostaviti u Damasku i hoće li biti zajamčena temeljna prava. Sa svoje strane, Europska komisija već je upozorila urede da u ovom trenutku neće postojati minimalni uvjeti za organiziranje repatrijacije. To će vjerojatno biti jedna od središnjih tema sljedećeg Europskog vijeća 19. prosinca.
Fotograf: Tamer A Soliman / Shutterstock.com – ID 2536793511