Poljoprivredne politike Europske unije i dalje se suočavaju s kritikama zbog neuspjeha u rješavanju temeljnih zahtjeva primarnog sektora—naime, čineći ga konkurentnijim, ekonomski održivijim i dugoročno održivim. Pitanja kao što su trgovinski odnosi s Marokom, nametanje eko-programa i sve veći labirint administrativnih postupaka dosljedne su točke prijepora za europske poljoprivrednike. Nedavno odobreni trgovinski sporazum EU-a i Mercosura sada je dodan na ovaj popis pritužbi. Francuska i Poljska bile su prve zemlje koje su se službeno usprotivile sporazumu EU-a i Mercosura, navodeći zabrinutost oko zaštite svojih poljoprivredno-prehrambenih sektora. Nasuprot tome, Španjolska, pod vodstvom ministra poljoprivrede, ribarstva i prehrane Luisa Planasa, podržala je sporazum, tvrdeći da koristi gospodarstvu u svim proizvodnim sektorima. Međutim, španjolski farmeri se nikako ne slažu s tim. Ponovno su izašli na ulice, okupljajući se ispred španjolskog ministarstva poljoprivrede i u drugim zemljama EU kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo. Ove prosvjede organizirale su dvije najistaknutije španjolske poljoprivredne organizacije, Asaja i COAG, koje obje zagovaraju interese primarnog sektora. Asaja, vodeći igrač unutar COPA-COGECA-e, krovne europske poljoprivredne organizacije, bio je jedan od najglasnijih kritičara sporazuma EU-a i Mercosura. Organizacija ima značajan utjecaj u procesima donošenja odluka u europskoj poljoprivredi, a njen predsjednik, Pedro Barato, jasno je dao do znanja da se španjolski farmeri općenito ne protive trgovinskim sporazumima. Umjesto toga, njihovo protivljenje je usmjereno na specifične uvjete sporazuma EU-a i Mercosura, za koje tvrde da će rezultirati “nepoštenom konkurencijom” za europske poljoprivrednike. Ključna briga za poljoprivrednike je razlika u sanitarnim i fitosanitarnim standardima. Zemlje Mercosura ne moraju ispunjavati iste stroge propise kojih se moraju pridržavati proizvođači iz EU-a. Španjolski poljoprivrednici tvrde da ih ovaj regulatorni jaz stavlja u značajno nepovoljniji položaj. Pedro Barato je naglasio da su španjolski poljoprivrednici više nego voljni natjecati se sa svojim kolegama iz Mercosura, ali samo ako se natjecanje odvija na jednakim uvjetima. Međutim, sporazum EU-a i Mercosura ne jamči takve uvjete. COAG, još jedna utjecajna organizacija poljoprivrednika, izrazila je ovu zabrinutost. Miguel Padilla, glavni tajnik COAG-a, izrazio je iznenađenje i frustraciju što će Španjolska, zemlja sa snažnim poljoprivrednim sektorom, biti jedan od glavnih zagovornika sporazuma koji, čini se, potkopava vlastite poljoprivrednike. Padilla je istaknuo da su poljoprivredni propisi EU-a najstroži na svijetu, čime su europski proizvođači u nepovoljnijem položaju u odnosu na poljoprivrednike iz zemalja Mercosura. Također je istaknuo kontradikciju u španjolskom stavu, s obzirom na to da su druge velike poljoprivredne zemlje poput Francuske i Poljske zauzele čvrst stav protiv sporazuma. Ovo nezadovoljstvo nije ograničeno na poljoprivrednike i sektorske organizacije. U raspravu su se uključile i istaknute političke osobe iz španjolskih autonomnih zajednica. Isabel Díaz Ayuso, predsjednica Zajednice Madrida, bila je posebno otvorena. U izjavi za javnost kritizirala je dogovor jer nije uzeo u obzir njegov utjecaj na španjolski poljoprivredni sektor.
Díaz Ayuso zahtijevao je da se uvezeni proizvodi iz Mercosura pridržavaju istih standarda i propisa koje moraju ispunjavati europski poljoprivrednici, čime se osigurava poštena konkurencija. Njezini komentari odražavaju rastući zbor glasova unutar Španjolske koji pozivaju na uravnoteženiji pristup međunarodnim trgovinskim poslovima. Napetost između poljoprivrednog sektora i kreatora politike samo se pojačava. Poljoprivrednici tvrde da se trgovinski sporazumi poput sporazuma EU-a i Mercosura guraju bez dovoljnog uzimanja u obzir utjecaja na lokalne proizvođače. Unatoč opetovanim prosvjedima i podršci nekih političkih vođa, poput Díaza Ayusa, farmeri su i dalje skeptični u pogledu spremnosti vlade da brani njihove interese. Strahuju da će sporazum ugroziti njihovu egzistenciju i dugoročnu održivost španjolskog poljoprivrednog sektora. Ulozi su veliki. Poljoprivrednici su upozorili da bi neispunjavanje njihovih zahtjeva moglo dovesti do daljnjih prosvjeda i nemira. Pozvali su i španjolsku i europsku vladu da preispitaju sporazum i uvedu zaštitne mjere koje štite interese lokalnih proizvođača. Poljoprivrednici se načelno ne protive trgovini, ali inzistiraju na tome da trgovinski sporazumi moraju jamčiti pošteno tržišno natjecanje, jednake regulatorne standarde i održive uvjete za sve uključene strane. Šire implikacije sporazuma EU-a i Mercosura nadilaze Španjolsku. Prosvjedi su izbili i u drugim zemljama EU-a, naglašavajući sve veći jaz između kreatora politika i poljoprivrednog sektora diljem Europe. Poljoprivrednici traže da budu uključeni u procese donošenja odluka koje imaju izravan utjecaj na njihov opstanak i rast. Percepcija da vlade daju prednost međunarodnim trgovinskim ciljevima u odnosu na dobrobit svojih domaćih industrija potiče nezadovoljstvo i slabi povjerenje u kreatore politike. U konačnici, prosvjedi španjolskih poljoprivrednika naglašavaju potrebu za preispitivanjem sporazuma EU-a i Mercosura. Od čelnika EU-a traže obvezu poštivanja osnovnih načela poštenog tržišnog natjecanja i osiguravanja da svi proizvođači rade prema istim regulatornim standardima. Bez tih jamstava dugoročna održivost europskog poljoprivrednog sektora mogla bi biti ugrožena. Ako vlade nastave ignorirati zahtjeve poljoprivredne zajednice, mogle bi se suočiti s eskalacijom prosvjeda i društvenih nemira. EU-Mercosur riskira da postane katalizator sukoba između poljoprivrednika i kreatora politike.