Subscribe
U prethodnom članku The Conservative online upozorio je na slabosti takozvane Zelene tranzicije. Izvješće Europskog revizorskog suda od 4. srpnja 2024. sada potvrđuje argumente koje brani stranka ECR. U članku The Conservative u kolovozu, časopis ECR Party već je podsjetio na izjavu talijanske premijerke Giorgie Meloni da Zelena tranzicija predstavlja “ideološku ludost, koja se apsolutno mora ispraviti”. Zanimljivo je priznati da su, otprilike u isto vrijeme, revizori Unije izražavali sličnu zabrinutost zbog načina na koji je Komisija Von der Leyen provodila svoju zelenu tranziciju kroz raspodjelu novca poreznih obveznika u korist stranaka – javnih i privatnih – voljnih stati uz takvu Tranziciju. Novo izvješće usredotočeno je na četiri države članice, Hrvatsku, Grčku, Portugal i Slovačku; međutim, Europski revizorski sud nalazi temelj za proširenje svoje metodologije i zaključaka na cijelu Uniju, budući da se neki od trendova nalaze u sva četiri analizirana uzorka. Instrument za oporavak i otpornost (RRF) stavio je na raspolaganje 648 milijardi eura državama članicama za oporavak od Covid-19. RRF-om izravno upravlja Europska komisija. Jedan od uvjeta da nacionalne vlade imaju koristi od ovog instrumenta bio je da se 37% primljenih sredstava posveti klimatskim akcijama. To je bilo u skladu s vlastitom obvezom EU-a da potroši najmanje 30 % svog proračuna za razdoblje 2021. – 2027. na klimatske akcije. Prema revizorima EU-a, postoje nedostaci u okviru RRF-a kao iu nacionalnim planovima oporavka i otpornosti, kao i nedosljednosti u provedbi mjera. Izdaci za klimu prate se s pretjeranom razinom aproksimacije, što dovodi do precjenjivanja. Indikacije provedbe RRF-a su slabe. Ne postoji procjena doprinosa RRF klimatskim ciljevima EU-a. Nadalje, izvješćivanje ne uzima u obzir troškove i rezultate. Konkretno, ciljevi Zelene tranzicije RRF-a su sljedeći: energetska učinkovitost kroz obnovu, pametni energetski sustavi, istraživanje, obnovljivi izvori energije, željeznice, čisti gradski prijevoz i infrastruktura, energetska učinkovitost u poduzećima, upravljanje vodama, upravljanje otpadom i bioraznolikost. Revizori Unije otkrili su potencijalne precijenjenosti u oko trećini mjera. Na primjer, postoji precjenjivanje u izgradnji novih učinkovitih zgrada, željezničke infrastrukture i električnih mreža. Samo za ova tri područja postoji višak od 34,5 milijardi eura koji se mogao izbjeći (5,3% ukupnog proračuna RRF-a). Štoviše, ne postoje indikatori za mjere koje imaju za cilj smanjenje emisija stakleničkih plinova (ni Europska komisija ni mnoge zemlje članice ne provode takva mjerenja). U svim ispitanim državama članicama plaćanja su isplaćivana bez odgovarajućeg praćenja napretka. S druge strane, nisu sve klimatske mjere “zelene” kao što je planirano, a za neke je mjere proračun postavljen previsok da bi se cilj mogao postići. Pokazatelji dodatnih instaliranih kapaciteta za obnovljive izvore energije ne daju informacije o zamjeni fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije za proizvodnju energije.
Kao posljedica toga, revizori Unije navode da ne mogu “procijeniti u kojoj mjeri RRF mjere povezane s klimom pridonose klimatskim akcijama”. Ne postoji izvješćivanje o stvarnoj potrošnji za klimatske mjere, a izvješćivanje temeljeno na procjenama toliko je neuredno da Europska komisija renoviranje 45.000 četvornih metara zgrada računa u zeleni prijelaz na isti način kao renoviranje 315.000 četvornih metara. Nevjerojatno, Europska komisija još uvijek odbija izvijestiti o stvarnim izdacima. Zaključno, činjenica da RRF isplaćuje bespovratna sredstva i zajmove Zelenoj tranziciji kao jednom od šest stupova dovoljno je loša; Što je još gore, Europska komisija nema pojma, tri godine nakon pokretanja i isplate novca poreznih obveznika, doprinose li ta sredstva uopće stupu. Izvor slike: Table Media