Subscribe
Bauk ruskog plinskog rata vratio se na međunarodnu pozornicu. U ovom trenutku sukoba između Rusije i Ukrajine, pozornost mnogih europskih kancelarija posljednjih je tjedana bila usmjerena na 31. prosinca 2024., dan kada je istekao petogodišnji sporazum o metanu između Kijeva i Moskve. Ugovor je prvi put potpisan 2009. između ruskog Gazproma i ukrajinskog Naftogaza, a zatim je obnovljen 2019. kada je već bio u opasnosti da bude otkazan. U tom je trenutku Europska unija bila ta koja je gurala obnovu, ali s ruskom invazijom na Ukrajinu situacija se promijenila. Dovoljno je prisjetiti se tadašnjeg upozorenja Marija Draghija: ‘Koja nam je opcija draža? Mir ili tišina s upaljenim radijatorom?’. Ugovor je, u svakom slučaju, izdržao čak i sukob, ali sada je ukrajinski predsjednik Zelensky navodno rekao da nije voljan otvoriti nove pregovore s Putinom kako bi se postigla obnova. To je uglavnom zato što ne želi da prihodi Gazproma nastave hraniti ruski ratni stroj. Sve to također ususret 20. siječnja, kada će Trump preuzeti dužnost u Bijeloj kući. Tajkun je, naime, obećao da će u kratkom vremenu preokrenuti sukob, postići prekid vatre i vjerojatno stabilizirati situaciju. Svakako, sada će na pregovaračkom stolu pitanje plina dobiti veći značaj. ODJECI U EUROPI
Europska unija, a posebno države članice koje su najbliže povezane s uvozom ruskog plina, vjerojatno će trpjeti posljedice zbog ovog prekida tranzita kroz Ukrajinu. Naravno, dogovor se održao do danas jer se s ruske strane radi o pozamašnom novcu, dok za Ukrajinu to nije zaoštrilo sukob s europskim kancelarijama, stabiliziralo je dio protoka novca i pomoći koji je Kijevu omogućio izdržati do danas. Nadalje, ne može se poreći da je ukrajinska mreža koja propušta plin do sada bila pošteđena bombardiranja. Ovo je važan pojas teritorija koji bi mogao doći u vidokrug Moskve kada se zaustavi tranzit plina. Zaustavljanje tranzita imat će posljedice na opskrbu nekoliko zemalja – ne samo Italije -, unatoč činjenici da je od 202. godine, s ruskom agresijom na Ukrajinu, uvoz plina iz Rusije znatno opao. Sa sukobom su, zapravo, ruske isporuke EU-u pale s 40% na manje od 10%. Sada, s ovom novom stanicom, smanjit će se daljnjih 5% europskog uvoza. Ipak, neke zemlje poput Mađarske, Slovačke i Austrije, čije opskrbe u velikoj mjeri ovise o Kremlju, mogu smatrati situaciju posebno složenom. U tim će se slučajevima povećanje troškova sigurno osjetiti na računima, a time i na džepovima građana. Problem koji će pogoditi i one koji više ili minimalno ne nabavljaju plin iz Moskve. To je zbog mogućih špekulacija koje bi se mogle dogoditi na tržištu energije u nadolazećim mjesecima. RUSKI PLINSKI BROJEVI
Počevši od scenarija u kojem se odvija ovaj novi razvoj plinskog rata, treba imati na umu da je prije veljače 2022., mjeseca u kojem je Rusija napala Ukrajinu, uvoz plina iz Moskve činio oko 40% potreba Europske unije.
Mjere za obuzdavanje uvoza iz Rusije, povezane s odlukom država članica da ograniče svoju ovisnost o Moskvi, također kao potpora Ukrajini, značile su da je 2023. godine kupljeni plin pokrivao samo 8% potreba. Međutim, do danas su europske rezerve plina pale brže nego prošle godine. Bloomberg navodi brojku od 75% raspoloživih rezervi u usporedbi s 87% dostupnih u isto vrijeme prošle godine. Ova konvergencija uglavnom je posljedica nižih temperatura koje pogađaju Europu. Podaci Eurostata zapravo oslikavaju trenutnu sliku, unutar koje je prirodni plin uvezen iz Rusije u Europu bio 54% manji nego u prvom tromjesečju 2021. Unatoč tome, u trećem tromjesečju 2024. uvoz u Europu još uvijek je bio na 20 %, s tim da prosječni trošak raste uglavnom zbog nesigurnosti na tržištu. Kako bi se nosila sa zatvaranjem tranzita kroz Ukrajinu, EU će morati zadovoljiti potrebe nekih zemalja i tako povećati udio plina iz norveškog plinovoda, odnosno iz američkog LNG-a. U međuvremenu se u veljači očekuje nova strategija s ciljem smanjenja ovisnosti EU o Moskvi. Posao koji je započeo 2022. i to za Italiju, na primjer, počeo je donositi neke plodove. Prije sukoba u Ukrajini, Italija je uvozila oko 40% svojih potreba za plinom iz Rusije, dok je 2023. dosegla 5% potrošnje. Rezultat postignut samo zahvaljujući politici diversifikacije opskrbe započetoj s Draghijevom vladom i nastavljenoj pod premijerkom Meloni. Zaustavljanje tranzita plina u Ukrajini moglo bi, međutim, također imati posljedice u Italiji, s obzirom na to da je 2024. uvoz iznosio oko 7%, ali s punim radom regasifikatora u Ravenni očekuje se da će se ta brojka značajno smanjiti, pri čemu LNG trenutno predstavlja oko 25 posto potrošnje plina u Italiji. RUSIJA I STRATEGIJA NAPETOSTI
Ruska strategija napetosti je oko izvoza plina, posebno za one zemlje koje najviše ovise o tom uvozu. Primjerice, proteklih dana dogodio se sukob između Zelenskog i slovačkog premijera Roberta Fica. Fico je izjavio da je Slovačka, ako Ukrajina prekine dotok plina, spremna blokirati opskrbu Kijeva električnom energijom – igra koja, kako je spomenuo i Zelenski, Bratislavi donosi oko 200 milijuna dolara godišnje. Ukrajinski predsjednik žestoko je napao slovačkog kolegu, također ga optužujući da je oruđe Moskve u tako delikatnoj igri kao što je plinski sukob. Štoviše, Ukrajina se ovim zaustavljanjem odriče oko milijardu dolara godišnje u tranzitnim trošarinama, no za Zelenskog je ova blokada pozitivan faktor. Dapače, izjavio je da ako je, kada je Putin preuzeo vlast, godišnje crpljenje kroz Ukrajinu bilo preko 130 milijardi kubičnih metara, to je trenutno nula. Naravno, u strategiji Kijeva postoji i rezanje prihoda Moskve koja na taj način neće završiti u ratnom stroju. Zapravo, Rusija gubi između 5 i 6,5 milijuna dolara svake godine ovim zaustavljanjem.
S druge strane, Putin je izjavio da Ukrajina svojom odlukom ‘kažnjava Europu’, ali da je istovremeno ruski čelnik spreman reorganizirati tranzit preko Bjelorusije i Poljske kako bi se izašlo iz zastoja s Ukrajinom. Nadalje, Moskva također gleda na alternativna tržišta uz daljnje širenje Turskog toka.
Mogućnost – u svakom slučaju sve treba provjeriti – koja bi, međutim, uznemirila europske urede, osobito nakon (uglavnom još uvijek u tijeku) napora pokrenutih od 2022. da se Europa oslobodi uvoza ruskog plina. Napetosti posljednjih tjedana potiče i Kremlj u Moldaviji, gdje je izabran otvoreno proeuropski predsjednik. Ovdje je Gazprom već dao do znanja svoju spremnost zatvoriti slavine i prestati izvoziti toliku količinu plina zbog neisplaćenih doznaka. Zemlja je stoga odlučila ići na racionalizaciju plina i izvanredno stanje (već od 16. prosinca), kroz smanjenje distribucije za 30 posto. Tek u nadolazećim tjednima globalna će slika postati jasnija, a utjecaji i učestalost promjena definirani.