Irska i izazov zagađenja mora bukom

Utjecaj zvuka koji proizlazi iz ljudskih aktivnosti (tj. antropogenog zvuka) na morski okoliš i zdravlje vrsta koje u njemu žive predmet je sveobuhvatnih istraživanja već nekoliko desetljeća.

Poučan sažetak fokusa ovog istraživanja od 1970-ih do 21. stoljeća pružili su Shane Guan, Amy R. Scholik-Schlomer i Jacqueline Pearson-Meyer u časopisu The Journal of the American Acoustic Society.

Ondje autori ističu da, dok se dugo shvaćalo da je povišena buka štetna za otkrivanje signala od strane zajednice za protupodmorničko ratovanje, tek ranih 1970-ih su se pojavile slične zabrinutosti u vezi s morskim životom koji koristi zvuk za različite životne funkcije ; dok su 1980-ih bile neke od prvih studija o učincima buke od priobalnog istraživanja i razvoja nafte i plina na morske sisavce u arktičkim vodama.

Ovo je uslijedilo 1990-ih, kažu autori, s intenzivnim istraživanjem niskofrekventnih izvora za oceansku termometriju i detekciju podmorja te akustičnog utjecaja na morske sisavce nakon što je zabilježen veliki broj događaja masovnog nasukanja kitova.

Od tog vremena međunarodna i europska istraživanja o zagađenju oceana bukom ostala su konstanta, praćena sve većim osjećajem uzbune u pogledu štete koja se morskom životu nanosi antropogenim zvukom.

To se odražava u regulatornom pristupu Europske unije kako je navedeno u Okvirnoj direktivi o morskoj strategiji (MSFD) (2008/56/EZ) i Direktivi o očuvanju prirodnih staništa te divlje flore i faune (tj. Direktiva o staništima) .

Prema Direktivi o staništima, sve vrste morskih sisavaca koje se normalno pojavljuju u Irskoj moraju biti zaštićene od opasnosti uključujući antropogenu buku.

Međutim, važno je da je MSFD taj koji konkretno definira onečišćenje ne samo u fizičkom smislu, već iu smislu izravnog ili neizravnog unošenja morske podvodne buke koju uzrokuju ljudi u morski okoliš.

U određivanju što čini štetnu buku pomaže tehnička skupina za podvodnu buku MSFD-a za zajedničku strategiju provedbe kojom predsjedaju predstavnici zemalja EU-a.

Kao što je definirano u MSFD-u, buka mora biti na takvoj razini da rezultira ili će vjerojatno rezultirati “štetnim učincima kao što su šteta za životne resurse i morske ekosustave, uključujući gubitak bioraznolikosti, opasnosti za ljudsko zdravlje, ometanje morskog djelatnosti, uključujući ribolov, turizam i rekreaciju te druga zakonita korištenja mora, narušavanje kakvoće za korištenje morske vode i smanjenje sadržaja ili, općenito, narušavanje održivog korištenja morskih dobara i usluga.”

Neizbježno je da će takva sveobuhvatna definicija imati širok raspon utjecaja, uključujući potrebu za uvođenjem sveobuhvatnih razina nadzora.

U Irskoj ovim procesom upravlja Odjel za stambeno planiranje i lokalnu upravu koji je vodeće tijelo za provedbu MSFD-a, a podržava ga niz drugih odjela i državnih agencija, uključujući Morski institut (MI).

U 2020. Ministarstvo je objavilo procjenu Irske morske strategije i utvrđivanja dobrog stanja okoliša kako je određeno člankom 9 MSDF-a.

Procjena je dala niz pozitivnih zapažanja koja su uključivala utvrđivanja da je razina impulzivne podvodne buke koja uzrokuje aktivnosti unutar područja Irske označenog Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji bila općenito niska tijekom razdoblja 2016.-2018.

Procjena je također zaključila da je tadašnje trenutno stanje irskog morskog okoliša bilo kompatibilno s MSDF-ovim razumijevanjem onoga što se kvalificira kao dobro stanje okoliša za prostornu distribuciju, vremenski opseg i razine antropogenih impulzivnih izvora zvuka.

Unatoč ovim pozitivnim primjedbama, nekoliko irskih parlamentaraca nedavno je izrazilo zabrinutost da se proces procjene još uvijek odvija prema uvjetima smjernica iz 2014. za upravljanje rizikom za morske sisavce od umjetnih izvora zvuka u irskim vodama.

Postoji osjećaj da je Smjernice potrebno ažurirati kako bi odražavale porast aktivnosti koje stvaraju buku povezane sa značajnom eskalacijom radova povezanih s obnovljivim izvorima energije na moru.

S obzirom na obnovljive izvore energije u moru, rasprava o morskoj buci samo će se povećati.

Za Irsku će biti iznimno zahtjevan zadatak pronaći ravnotežu između svoje predanosti postizanju cilja proizvodnje vjetroelektrana iz obnovljivih izvora energije na moru od 5 GW do 2030. i 20 GW do 2040. i njezinog sustava pomorskog planiranja koji će također morati uzeti u obzir Obveze i obveze Irske prema Konvenciji OSPAR i Konvenciji UN-a o biološkoj raznolikosti.

The Minister responsible for these matters in the previous Irish Government, Malcolm Noonan, has addressed some of these concerns directly and has pointed specifically to the GOMOREUS project (Guidance on Managing offshore Renewable Energy Underwater Sound) being conducted by the Marine Institute that is being delivered by University College Cork (UCC) MaREI Centre.

According to Minister Noonan, it is intended that the GOMOREUS project will develop practical, integrated, and harmonised guidance to inform the management of continuous and impulsive underwater noise for Offshore Renewable Energy (ORE) development in Irish waters, in compliance with EU legislation such as the Habitats Directive and the Marine Strategy Framework Directive.

It is also proposed that Ireland’s National Parks and Wildlife Service (NPWS) will then use the outputs from the GOMOREUS project to update its 2014 Guidance to Manage the Risk to Marine Mammals before the publication of the final updated guidance, expected to commence in Q2 2025. A public consultation process is also expected to take place prior to publication.

This consultation process should be of intense interest to Ireland’s fisheries sector, particularly in light of growing research on the impact of marine noise on the lifecycle of species that inhabit Ireland’s traditional fishing grounds with some studies indicating that marine noise can diminish reduced communication among a number of fish species thereby causing commercial catches rates to drop by up to 80%.

Any updated guidance or legislation that attempts to significantly reduce the levels of anthropogenic noise will also be closely monitored by Ireland’s commercial shipping operators.

Indeed the 2014 Guidance singles out the growing trend in noise pollution as attributable in large part to a growth in commercial shipping activity. The international research since then has only confirmed this view.

The potential for conflict this will create can be observed from recent parliamentary questions on the importance of Ireland’s maritime transport sector. There the stark potential for a clash between the environmental and species welfare aspects of the problem and Ireland’s overwhelming trade dependence on commercial shipping becomes clear.

As the previous Minister for Transport reminded parliamentarians, maritime transport is the most important means of connecting Ireland to international markets, accounting for more than 90% of Ireland’s international trade.

The continuing need to ensure that these routes are protected and not adversely impacted by marine noise regulations has only deepened since Brexit when Ireland experienced what has been described as a rapid and unprecedented reconfiguration of its traditional supply chains with customs obligations driving a surge in the demand for services on direct routes between Irish ports and mainland Europe.

As the Minister for Transport put it- in 2019 Ireland had about 30 direct sailings to and from European ports. Today, there are over 70 direct sailings to the continent and capacity continues to be added.

In the absence of widely available noise reduction technology, it will be a considerable and complex problem for Ireland to maintain the Government desire to achieve ‘maximum connectivity’ for Irish importers and exporters with parallel desire to implement a robust marine protection strategy in line with first mandatory cap on underwater noise that was introduced in March of 2024 by the European Commission.

This new cap requires all 27 European Member states to incorporate a noise threshold in their national legislation.

These thresholds are as follows:

Continuous noise: No more than 20% of a marine area can be exposed to continuous underwater noise over one year.

Impulsive noise: No more than 20% of a marine habitat can be exposed to impulsive noise over one day, and no more than 10% over one year.

There are grounds for optimism however given that work to resolve or ameliorate these complex challenges has already been conducted by BIMCO (The Baltic and International Maritime Council and one of the largest of the international shipping associations representing shipowners) and the International Chamber of Shipping (ICS).