Uloga Irske u politikama EU-a o klimatskim promjenama

Uloga Irske u klimatskim politikama Europske unije posljednjih je godina sve važnija. Međutim, izvedivost postizanja dekarbonizacije uz održavanje gospodarskog rasta i dalje je vrlo upitna—osobito s obzirom na otpor EU-a nuklearnoj energiji. Unatoč naporima da se smanje emisije ugljika i proširi obnovljiva energija, irski poljoprivredni sektor, ovisnost o fosilnim gorivima i neučinkovitost stanovanja predstavljaju značajne prepreke koje se ne mogu lako prevladati. Nadalje, porezi na ugljik, koji se često reklamiraju kao rješenje, mogu učiniti više štete nego koristi opterećujući obične građane i tvrtke, a da pritom ne dovedu do značajnog smanjenja emisija.

Ovaj članak istražuje ulogu Irske u politikama EU-a o klimatskim promjenama, značajna ograničenja njezina trenutnog pristupa i teške kompromise koje kreatori politika i dalje ignoriraju.

Politike EU-a o klimatskim promjenama i obveze Irske

EU se pozicionirao kao globalni lider u klimatskim akcijama, s ambicioznim ciljevima u okviru Europskog zelenog plana i paketa Fit for 55 , čiji je cilj smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. godine. Međutim, ti se ciljevi često čine više aspirativnim nego realističnim, osobito za zemlju poput Irske kojoj nedostaje sektor nuklearne energije i koja se uvelike oslanja na poljoprivredu i promet. Ključne obveze Irske prema klimatskim politikama EU-a uključuju:

• Postizanje neto nulte emisije do 2050. prema Europskom zakonu o klimi.
• Smanjenje emisije stakleničkih plinova (GHG) za više od 50% do 2030 .
• Proširenje obnovljive energije na 80% proizvodnje električne energije do 2030. godine .
• Postupno ukidanje proizvodnje električne energije na bazi treseta i ugljena u korist energije vjetra i sunca.

Unatoč tim obvezama, Irska se stalno borila s ispunjavanjem ciljeva smanjenja emisija koje je nametnula EU. Pretjerano oslanjanje na povremene obnovljive izvore energije kao što je energija vjetra izaziva ozbiljnu zabrinutost oko stabilnosti mreže i energetske sigurnosti, osobito bez nuklearne energije kao osnovnog izvora energije.

Uspjesi irskih klimatskih nastojanja – ali po koju cijenu?

Ekspanzija obnovljive energije

Irska je povećala svoje oslanjanje na energiju vjetra, s više od 40% svoje električne energije proizvedene iz energije vjetra . Međutim, nedostatak dosljedne proizvodnje baznog opterećenja znači da je oslanjanje na uvozni plin i dalje veliko, a razdoblja niske snage vjetra i dalje predstavljaju velike izazove. Vladino inzistiranje na isključivanju nuklearne energije dovodi Irsku u neizvjesnu situaciju u kojoj su troškovi energije i dalje nestabilni, a pouzdanost mreže sve više ugrožena.

Porez na ugljik: teret za javnost?

Irska je bila među prvim zemljama EU-a koje su uvele porez na ugljik 2010., postupno ga povećavajući na 41 € po toni 2024., s planovima da dosegne 100 € po toni do 2030. Dok kreatori politike tvrde da ovaj porez potiče zelenije izbore, u stvarnosti on stavlja nepotreban teret na kućanstva i poduzeća koja se već bore s visokim troškovima energije. Porezi na ugljik nerazmjerno utječu na pojedince s nižim prihodima, a imaju malo utjecaja na velike onečišćivače koji jednostavno mogu apsorbirati troškove ili ih prenijeti na potrošače.

Zakonodavni napredak s neizvjesnim ishodom

Zakon o klimatskim mjerama i razvoju s niskom razinom ugljika (2021.) pruža pravno obvezujući okvir za klimatske politike Irske, no njegova je učinkovitost i dalje diskutabilna. Bez nuklearne energije ili velikih tehnoloških otkrića, nejasno je kako će Irska ispuniti te pravno obvezujuće ciljeve emisija bez da osakati svoje gospodarstvo ili prebaci emisije u druge zemlje.

Klimatski izazovi Irske u kontekstu EU-a

Poljoprivreda i emisije metana: problem bez rješenja?

Jedan od najvećih izazova za Irsku je njen poljoprivredni sektor , koji čini gotovo 38% ukupnih nacionalnih emisija , prvenstveno zbog metana iz stoke. Unatoč pozivima na smanjenje nacionalnih stada goveda, to je politički i ekonomski neizvedivo, s obzirom na ekonomsku ovisnost Irske o izvozu mliječnih proizvoda i govedine. Predložena rješenja uključuju:

• Smanjenje nacionalnih stada goveda-nerealan i ekonomski poguban pristup.
• Poticanje usvajanja održivih poljoprivrednih tehnika , iako su one u velikoj mjeri još uvijek nedokazane.
• Promicanje pošumljavanja i sekvestracije ugljika u tlu , ali ove mjere same po sebi ne mogu nadoknaditi emisije iz sektora koji čini okosnicu irskog gospodarstva.

Ovisnost o transportu i fosilnim gorivima: nije lako riješiti

Irski prometni sektor i dalje uvelike ovisi o fosilnim gorivima, pridonoseći oko 20% nacionalnih emisija . Za razliku od mnogih europskih kolega, Irska je sporo usvajala rješenja javnog prijevoza zbog slabih ulaganja u infrastrukturu i raspršenog ruralnog stanovništva. Poticanje širokog usvajanja električnih vozila (EV) suočava se s brojnim preprekama, uključujući visoku cijenu električnih vozila, neadekvatne mreže za punjenje i oslanjanje na električnu energiju koja se još uvijek proizvodi iz fosilnih goriva.

Stambena i energetska neučinkovitost: nerealna očekivanja?

Neučinkoviti stambeni fond u Irskoj dobro je poznat problem, ali naknadno opremanje domova je spor i skup proces. Dok je vlada uvela sheme bespovratnih sredstava za rekonstrukciju , opseg potrebne rekonstrukcije je nevjerojatan, a mnogi si vlasnici kuća jednostavno ne mogu priuštiti potrebne nadogradnje. Bez nuklearnih ili drugih pouzdanih izvora energije, irska mreža ostaje ranjiva, a cijene energije vjerojatno neće pasti u bliskoj budućnosti.

Uloga Irske u oblikovanju klimatske politike EU: uzaludnost vježbe?

Kao država članica, Irska ne samo da slijedi klimatske politike EU-a – ona aktivno utječe na njih. Međutim, s obzirom na svoju gospodarsku strukturu i geografsku stvarnost, Irska se često zalaže za:

• Fleksibilnost u ciljevima emisija u poljoprivredi , ali s ograničenim uspjehom.
• Povećano financiranje projekata obnovljivih izvora energije , iako bez nuklearne energije, ovo ostaje nepotpuno rješenje.
• Okvir za pravedan prijelaz kako bi se osiguralo da ruralne i poljoprivredne zajednice nisu nerazmjerno pogođene, iako se mnogi pitaju je li to moguće.

Iako Irska podržava granične poreze na ugljik , čiji je cilj spriječiti istjecanje ugljika iz uvoza s visokim emisijama, takve mjere vjerojatno neće neutralizirati šire probleme uzrokovane neuravnoteženom strategijom dekarbonizacije koja isključuje nuklearnu energiju.

Buduća perspektiva: je li irska klimatska strategija održiva?

Budući da EU intenzivira svoj napor prema klimatskoj neutralnosti, Irska se suočava sa sve težim putem naprijed. Nekoliko temeljnih pitanja ostaje neriješeno:

a. Povećanje obnovljive energije—ali bez rezervnog plana

Irski ambiciozni planovi širenja pučinske vjetroelektrane mogu ponuditi određeno olakšanje, ali nedostatak pouzdanog osnovnog izvora energije znači da je energetska sigurnost i dalje ugrožena. Osim ako se nuklearna energija ponovno ne razmotri, Irska će se i dalje oslanjati na fosilna goriva kao rezervu, potkopavajući svoje klimatske ciljeve.

b. Poljoprivreda: Sektor u krizi?

Pozivi na smanjenje poljoprivrednih emisija bez održive alternative riskiraju nanošenje štete ruralnom gospodarstvu Irske, a pritom ne donose značajne klimatske koristi. Pretpostavka da će nove tehnologije s vremenom dati rješenja daleko je od sigurne.

c. Porez na ugljik: Više štete nego koristi?

Ako porezi na ugljik nastave rasti, ekonomski teret za kućanstva i poduzeća mogao bi postati neodrživ. Umjesto da nameću troškove potrošačima, kreatori politika trebali bi razmotriti alternativne pristupe, kao što je poticanje nuklearnih ulaganja ili tehnološke inovacije u prikupljanju ugljika. Uloga Irske u politikama EU-a o klimatskim promjenama puna je proturječja. Iako se vlada posvetila ambicioznim ciljevima smanjenja emisija, njezino odbacivanje nuklearne energije, oslanjanje na neučinkovite poreze na ugljik i nerealne poljoprivredne politike čine postizanje tih ciljeva vrlo nevjerojatnim bez ozbiljnih gospodarskih posljedica. Bez većih promjena u politici, Irska bi se mogla naći u najgorem od oba svijeta — ne uspijevajući ispuniti klimatske ciljeve EU-a dok istovremeno nameće paralizujuće troškove svom gospodarstvu. Vrijeme je za pragmatičniji i tehnološki raznolikiji pristup klimatskoj politici.