Subscribe
Komisija je sigurno izradila ovu strategiju o konkurentnosti s obzirom na takozvano Draghijevo izvješće, koje pokazuje ono što smo već znali: Draghijevo izvješće naručile su briselske birokracije koje su ga koristile kao alibi da se ne ispričaju, što je i trebali učiniti, barem pet izgubljenih godina u povijesti Europske unije. Zapanjujuće je da se kaže da se slijede dva cilja: i) identificirati potrebne promjene u politikama kako bi se prilagodile stvarnosti i razvili novi načini zajedničkog rada kako bi se povećala brzina donošenja odluka, ii) pojednostaviti okvira i pravila te prevladati fragmentaciju. Kažem upečatljivo jer to je ono na što europski reformisti, konzervativci i domoljubi desetljećima pozivaju, a dobivaju optužbe da su poricatelji, turbokapitalisti ili neoliberali. Ali inzistiram na tome da je, po mom mišljenju, a presedani podupiru moje tumačenje, riječ o čistoj prevari jer se cijeli pristup temelji na odobravanju novih propisa o pitanjima kao što su umjetna inteligencija, oblak, kvantno računalstvo, biotehnologija i svemirska industrija . Umjesto regulacije, trebali bi eliminirati ‘wokizam’ sveučilišta, rodne ili rasne kvote, kako bi promicali zasluge, sposobnosti i domišljatost; i pustite svježu bujicu ideja i projekata. No, ako su birokrati i parlamentarci ti koji će postavljati okvire, uvjeravam vas da ćemo ponoviti iste greške i izgubiti još pet godina.
Jedna od najkontroverznijih točaka Strategije, koja je ujedno i kontradiktorna teoretskom pristupu, jest to što ona ne odustaje od klimatskih ciljeva, već ih reafirmira. Cilj smanjenja emisije ugljičnog dioksida od 90% do 2040. se održava, što nas Europljane stavlja pod ista ograničenja.
Znamo iz Sjedinjenih Američkih Država i Kine da su te nove tehnologije i kvalitetna industrijska proizvodnja posebno energetski intenzivne, a vjetar i sunce nisu dovoljni, stabilni, stalni, trajni izvori. Ili ćemo se posvetiti nuklearnoj, hidrauličkoj energiji (kontradiktorno pristupima Uredbe o obnovi prirode) te plinu i nafti ili ćemo definitivno biti izostavljeni iz međunarodne konkurencije. Predstavljeni dokument ponavlja – nismo očekivali ništa manje – najavu Ursule Von der Leyen u svom inauguracijskom govoru za odobrenje Pakta o čistoj industriji; svojevrsni Green Deal 2.0 za dekarbonizaciju teške industrije, poput metalurgije ili kemije; što ne sluti na dobro za europsku industriju. Možda je jedna od točaka u kojima dokument Europske komisije izaziva najviše negodovanja kada se u vezi s automobilskim sektorom kaže da će se pokrenuti strateški dijalog s tim sektorom kako bi se potaknula infrastruktura za punjenje i promicanje električnih vozila. Prvo, jer nije otvoren dijalog sa sektorom da se odobri Direktiva kojom je dogovorena zabrana vozila s motorima s izgaranjem, već je sektor nametnut u ime Agende 2030; i drugo, jer je jasno da su europski građani, potrošači i kupci odlučili da ne žele električna vozila; Dakle, ono što možemo zamisliti su ogromne količine javnog novca za financiranje automobilskih tvrtki i pokrivanje njihovih gubitaka ili za postizanje smanjenja cijena kako bi se potaknula kupnja električnih vozila, što znači da će Europljani platiti dva ili tri puta za ovu tranziciju, putem porezi, preko duga, preko cijene.
Ideje poput stvaranja zelene korporativne flote više izgledaju kao prijedlozi prodavača zmijskog ulja nego kao ozbiljni pristupi rješavanju problema proizvodnje, zapošljavanja i transporta u Europi. Imam vrlo malo povjerenja; čak ni u nekim tvrtkama koje su se predale golemoj moći Von der Leyen tijekom prošlog mandata i koje, gotovo sigurno, sada samo čekaju da im se subvencionira krajnji rezultat.