Europa mora vratiti nadu. Svakako, Komisija Von der Leyen II nikome nije ulijevala nadu. Čitatelj će se čak sjetiti da je imenovanje Kolegija povjerenika bilo pokvareno imenovanjem Terese Ribere, bivše španjolske ministrice za ekološku tranziciju, te ucjenama socijalista i Zelenih da blokiraju Kolegij zbog prisutnosti mađarskog povjerenika i predsjedavanja Raffaelea Fitta u jednom od potpredsjedničkih mjesta.
Čini se da je Von der Leyen doista već političarka koja je imala svoj dan. Čini se da ona nema čime pridonijeti.
Plan Von der Leyen i njezine popularne, socijalističke, liberalne i zelene većine je depresivan. U iskrenom padu. Možda je, suprotno svom prvotnom planu, morala prezentirati onaj kompas konkurentnosti koji sam analizirao u nekoliko članaka, a koji naravno sve ostavlja nezadovoljnima.
Pobjeda – i iznad svega – odluke i izvršne naredbe Donalda J. Trumpa tijekom ovih prvih 15 dana njegova mandata predstavljaju potpunu izmjenu globalnih politika koje je zapadni svijet provodio u posljednjih 20 godina i kojih se Europska unija u potpunosti pridržava.
Bruxelles i njegova Komisija su, zapravo, na nogama, poput oborenog boksača, gotovo na platnu, čekajući da zvono zazvoni i da oni u kutu odahnu. Ali neće dobiti predah.
Prošli tjedan Patrioti za Europu dali su otvorenu ponudu parlamentarnim skupinama Europskog parlamenta da pristanu na suspenziju Green Deala i svih propisa i direktiva koje ga čine. Skupina konzervativaca i reformista bila je otvorena za razmatranje prijedloga. To je izazvalo paniku u Europskoj pučkoj stranci jer ako desna strana Doma, uključujući suvereniste, formira zajedničku frontu, popularisti će biti stjerani u kut.
Danas je Santiago Abascal, predsjednik VOX-a i stranke Patrioti za Europu, na velikom političkom događaju u Madridu, zajedno s nacionalnim čelnicima (Orban, Le Pen, Salvini, Wilders, Babis, Kickl) i međunarodnim čelnicima (Milei i María Corina Machado), još jednom posegnuo za reformistima i skupinom suverenista koja uključuje Alternativu za Njemačku da izgrade zajedničku akciju u Bruxellesu.
Globalizam je u najgorem stanju od kraja Drugog svjetskog rata. Vrijeme je za snažan utjecaj na Bruxelles. Mjesec veljača mogao bi biti novi korak naprijed u ovoj krizi briselske birokracije; ako FPÖ konačno bude dio vlade u Austriji, a rezultati u Njemačkoj natjeraju CDU da na ovaj ili onaj način sklopi dogovor s AfD-om.
Doista, vrijeme je za stvaranje nade. I po meni je jasno da Velika koalicija Narodne stranke i st
Socijalisti više ni kod koga ne izazivaju entuzijazam. To je potrošena snaga. Samo europska desnica stvara entuzijazam, nadu i volju za promjenom. Radikalna promjena. Potpuna promjena koja definitivno pobjeđuje, iu Europi, ‘probuđenu’ politiku i ilegalnu imigraciju, postavljajući temelje za Revoluciju zdravog razuma, koja će europskim narodima vratiti njihov oteti suverenitet; tvrtkama i radnicima, prosperitetu i svim Europljanima, slobodi ugroženoj projektima poput onog parlamentarnog pododbora zvanog Demokratski štit koji zaslužuje odbacivanje svakog građanina s i najmanjom političkom osjetljivošću.
Kao europski građanin vidim da postoji narodna struja, sve više u većini, koja se odlučila definitivno odmaknuti od političke korektnosti, od socijaldemokratske ekonomske politike, od socijalne politike ljevice, od kulturne politike elita koje preziru radničke klase. To je prava revolucija odozdo, a samo oni političari koji odgovore na tu želju za promjenom i nadom će preživjeti ovaj trenutak.