
Izniman rast kriminala u mnogim europskim zemljama, zbog nekontroliranog masovnog useljavanja, opteretio je postojeće organe za provođenje zakona i njihove sposobnosti. Politički diskurs obično promiče daljnja ulaganja u policiju, sudove i zatvore – a sve češće i dalekosežne zakone koji se često kritiziraju zbog nametljivosti i uskraćivanja prava građanima koji nisu kriminalci.
Švedska je zemlja u kojoj je razvoj unutar policije doživio možda najuočljiviji obrat u Europi u posljednje vrijeme. Još 2015. zemlja je imala jednu od najnižih policijskih snaga na kontinentu. Odnosno broj policajaca po stanovniku. Od tada je jedino prihvatljivo političko stajalište uglavnom bilo da policijska institucija mora rasti, pod svaku cijenu.
Isto vrijedi i za zatvore, koji su u Švedskoj zapeli s relativno niskim kapacitetom unatoč dramatičnom porastu kriminala tijekom 2010-ih. Iako ima malo prigovora na izgradnju i širenje kaznenih institucija, nedavno pokrenuta rasprava, koju su predvodili nacionalistički Švedski demokrati, tiče se ne samo količine, već i kvalitete boravka u švedskim zatvorima.
Tradicionalno, švedski zatvori stavljaju veći naglasak na rehabilitaciju nego na kažnjavanje, a zatvorenici imaju širok izbor priznatih prava što je dovelo do toga da su uvjeti za opasne zatvorenike brižni i humani do točke poruge. Danas jedan zatvorenik košta švedske porezne obveznike više od 3 000 SEK (nešto više od 300 eura) dnevno. To je uspoređeno s troškovima u drugim europskim zemljama, koji čak i ako se usklade s inflacijom ponekad iznose samo jednu desetinu švedskog troška.
Bez obzira na pretjeranu kvalitetu zatvora, činjenica da se zatvorski objekti moraju proširiti nije više stranački problem u Švedskoj, baš kao ni u slučaju širenja policije. Čak je i prethodna socijaldemokratska vlada, stranka tradicionalno poznata i kritizirana na desnici zbog svog mlitavog i naivnog pristupa kriminalu, prihvatila da mora prihvatiti novi autoritarni pogled koji je zahvatio cijelu zemlju. Uoči izbora 2022. godine, glavne stranke s obje strane bile su kritizirane jer uzastopno pokušavaju nadmašiti svoje protivnike s brojem poreznih milijardi koje su spremni potrošiti na ulaganja u provedbu zakona.
Dakle, uz opću suglasnost obaju političkih krugova, hoće li problemi biti riješeni? Ja molim za suprotno.
Ekspanzija utire put korupciji
Dvostranačka politička potpora većem broju policajaca i zatvorskih čuvara donosi sa sobom svoje probleme. Snaga koju prikupljaju švedski organi za provođenje zakona obično se propisno gradi tijekom desetljeća, a ne u nekoliko kratkih godina, kako bi se problemi rješavali ovdje i sada. Što se tiče ljudstva, policija i zatvorske ustanove već pokazuju nedostatke, što bi se moglo samo pogoršati jer se sve više i više ljudi užurbano gura u ove sektore koji cvatu.
Već 2022. oglasili su se alarmi na policijskoj akademiji na Sveučilištu Södertörn da mnogi policajci koje su obrazovali pokazuju nedostatno znanje o švedskom društvu, smatraju se psihički nestabilnima, nemaju moralni karakter i imaju kognitivne nedostatke. Prema riječima jednog nastavnika, neki policajci na obuci nisu dosegli ni prag inteligencije za ulazak u oružane snage. Alternativa koju su predstavili zviždači stajala je između podizanja što većeg broja policijskih službenika što je brže moguće i prihvaćanja loših jaja ili dopuštanja da gomilanje ide svojim polaganim tijekom. U konačnici bi prva alternativa riskirala nagrizanje povjerenja javnosti u policiju i naštetila ugledu švedske policije.
To su neugodne istine koje tek treba politički priznati. Da bi se povećao potencijalni rizik od sve korumpiranije i nekompetentnije policije, mnogi od nedavno uvedenih zakona usmjerenih protiv organiziranog kriminala često su u suprotnosti s osobnim pravima na integritet i privatnost, kao što upozoravaju pravni znanstvenici (kritika novih policijskih metoda također ostaje jedan od danas vrlo malo legitimnih političkih poena koje je osvojila radikalno progresivna ljevica).
Na primjer, kako švedska policija sada može uspostaviti ograničene zone zaustavljanja i pretrage, i tko može sa sigurnošću reći da će se ovaj alat uvijek koristiti s proporcionalnošću, ako je u rukama policajca sumnjivog karaktera? Što je s tajnim nadzorom, koji švedska policija od 2023. smije provoditi nad građanima čak i ako nisu osumnjičeni za nikakva kaznena djela?
Švedska nije imuna na istu oštru i upitnu policijsku kulturu koja je, primjerice, prevladavajuća u Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, a koju je američki potpredsjednik JD Vance nedavno kritizirao kao sukob s tradicionalnim zapadnim slobodama. Pošteni građani Švedske mogli bi vidjeti kako policija s prevelikim ovlastima krši njihova prava ako se ukorijeni korupcija proizašla iz ekspanzije našeg vremena.
Organizirani kriminal se već infiltrirao
I to je samo razlog za zabrinutost policije koja je u najmanju ruku opće javno odgovorna institucija. Možda je još zlokobniji bizaran razvoj događaja u švedskim zatvorima, koji se pretvaraju u gnijezda organiziranog kriminala.
Švedske novine Expressen prikazale su veliku rasprostranjenost korupcije između zatvorskih čuvara i zatvorenika u 2024., izvješćujući o nemalom broju novih zatvorskih zaposlenika koji obavljaju usluge opasnim bandama kriminalaca, poput krijumčarenja poruka u zatvor i iz zatvora. Tipičan profil bila je mlada čuvarica koja se nagovarala na odnose sa zatvorenicima, obično muškarcima iz miljea imigrantskih bandi. U nekoliko navrata stražarice su imale spolni odnos sa zatvorenicima u ćelijama.
U nekim slučajevima, čuvari su već bili u vezi sa zatvorenikom kad su primljeni, što naglašava problem navale zapošljavanja u zatvorskom sektoru. Kad političari ne traže ništa više od više zatvorskih ćelija i više stražara, količine imaju prednost nad redom. Kao rezultat toga, organizirani kriminal vidi svoju priliku za infiltraciju u institucije.
Sličan problem može se uočiti u tužiteljskoj profesiji, koja, iako nije sektor u izravnom procvatu u usporedbi s policijom i zatvorima, vidjela je priličan broj zlih aktera povezanih s organiziranim kriminalom koji je ušao u svoje hodnike. Godine 2024. tužiteljica je osuđena jer je odala detalje o policijskoj istrazi kriminalnoj mreži – onoj njezinog vlastitog rođaka, zloglasnog kralja iračkog podrijetla Ismaila Abda, koji se može pripisati velikom dijelu neobuzdanog nasilja bandi u Švedskoj. U drugim slučajevima tužitelji su bili u vezama s kriminalcima i dobili otkaz zbog curenja obavještajnih podataka.
Sigurnost pri zapošljavanju za provođenje zakona očito je neadekvatna u Švedskoj danas, kada se radi o prepoznavanju ambicija organiziranog kriminala da se infiltrira u institucije. To se često ističe kao naivnost pred bliskoistočnom klanskom kulturom, koja stvara obiteljske i društvene strukture koje zapadnjaci ne razumiju. Kao rezultat toga, povjerenje se poklanja zaslužnim pojedincima bez brige o njihovoj potencijalnoj odanosti obitelji i drugim mrežama.
Dakle, koje je rješenje?
Postoji inherentna opasnost pustiti institucije da rastu kako bi uhvatile korak sa svojim neuspjesima, posebno jer je korijen problema u slučaju Švedske i Zapadne Europe u cjelini duboko ukorijenjen u određenim segmentima stanovništva. To biće, kultura kriminala i nepoštivanje europskog modela društava visokog povjerenja, najčešće je imigriralo izvan Europe. Svaka institucija treba radnu snagu, a loša jaja neizbježno se infiltriraju pod krinkom nadobudnih policajaca, zatvorskih čuvara i pravnika.
Međutim, kao priznanje koliko je problem složen, mora se reći da rastući problemi od kojih pate švedski organi za provedbu zakona imaju univerzalnu primjenjivost. Čak i bez masovne imigracije, veliko širenje poput ovog koje se poduzima transformirat će pouzdanu instituciju u nešto drugačije, što treba ponovno izgraditi svoju kulturu.
Europski političari moraju pronaći nove načine za rješavanje prijetnji našem otvorenom i stabilnom društvu, a da ga sami ne unište. Ponosimo se vladavinom prava, ali dugoročno se otvaramo proizvoljnosti s neprestanim uvjerenjem da se više novca i više radne snage pretvara u učinkovitost.
Jedan od tračaka pozitivnosti u izgradnji švedskih policijskih snaga je taj da vlada ozbiljno pokušava prepustiti interniranje drugim zemljama EU-a sa slobodnim zatvorskim kapacitetom. Tek u veljači 2025. vlada razmatra mogućnost slanja stranih kriminalaca na izdržavanje kazne u njihovim matičnim zemljama. Ovo daje švedskom zatvorskom sustavu malo prostora za disanje i to je vrsta novog razmišljanja koja će izvući Europu iz kriminalnog kaosa. K tome, buduće migracijske reforme koje protjeruju kriminalne imigrante s našeg kontinenta uvelike će doprinijeti vraćanju sigurnosti Europljanima bez pretvaranja nas u policijske države.