Irska strategija rasipanja hrane

Financijski i ekološki troškovi povezani s bacanjem hrane ponovno su se pojavili kao ključni problem u Irskoj nakon najnovijeg istraživanja koje je naručio Too Good To Go uoči Nacionalnog dana zaustavljanja bacanja hrane. Ovaj obnovljeni fokus potaknuo je široku raspravu o ekonomskim i održivim implikacijama bacanja hrane, skrećući pozornost na njegov utjecaj na kućanstva, poduzeća i okoliš.

Ovu kampanju vodi Irska agencija za zaštitu okoliša (EPA), a održava se od 1. ožujka do 7. ožujka 2025. Značaj ove inicijative naglašen je novim procjenama koje pokazuju da bacanje hrane u prosjeku košta irska kućanstva između 501 i 1000 eura godišnje. Ove brojke naglašavaju značajan financijski teret koji bacanje hrane predstavlja za obitelji, posebno u trenutnoj ekonomskoj klimi, gdje su problemi troškova života i dalje na čelu javnog diskursa.

Ovaj financijski pritisak i dalje postoji unatoč činjenici da, kao što istraživanje Too Good To Go otkriva, 73% odraslih Iraca priznaje da je bacanje hrane gubitak prihoda koji se može ublažiti odgovarajućim radnjama. Visoke razine svijesti sugeriraju da izazov ne leži u prepoznavanju, već u prevođenju znanja u promjenu ponašanja.

Nadalje, unatoč gotovo dva desetljeća usklađenih političkih nastojanja da se uhvati u koštac s bacanjem hrane, to pitanje ostaje hitan problem. Od 2006. Irska je aktivno razvijala i promovirala brojne značajne političke strategije usmjerene na smanjenje rasipanja hrane na razini kućanstava i na nacionalnoj razini.

Prva Nacionalna strategija o biorazgradivom otpadu u zemlji, pokrenuta 2006., zacrtala je integrirani pristup gospodarenju otpadom s fokusom na prevenciju, recikliranje i biološku obradu. Ovom se strategijom nastojalo postići ove ciljeve kroz politiku preusmjeravanja otpada od hrane s odlagališta, s ciljem smanjenja razine otpada od hrane na 35% u odnosu na razine iz 1995. do 2016. Ova je inicijativa bila dio širih napora Irske da se uskladi s ciljevima propisanim Direktivom EU-a o odlagalištima, odražavajući ranu predanost praksama održivog gospodarenja otpadom.

Ključna komponenta Nacionalne strategije o biorazgradivom otpadu bilo je promicanje odvojenog prikupljanja biootpada, poput otpada iz hrane i vrtova. Ta je politika ojačana propisima poput Uredbe o otpadu od hrane i uvođenjem smeđih kanti za smeće u kućanstvima i tvrtkama, čime se olakšava odvajanje i recikliranje organskog otpada. Ti su napori dopunjeni obvezom da se značajno prošire inicijative za kompostiranje u kućanstvima i postrojenja za anaerobnu digestiju u industrijskim razmjerima, čime se povećavaju stope recikliranja i smanjuje ovisnost o odlagalištima.

Ovu strategiju pratilo je 2009. Irsko uvođenje propisa o otpadu od hrane u kućanstvima, službeno poznatih kao Propisi o gospodarenju otpadom (otpad od hrane) iz 2009. Ti su propisi bili značajni jer su uveli zakonske zahtjeve za sve komercijalne prostore (npr. restorane i prehrambene tvrtke) da odvajaju otpad od hrane i osiguravaju da se reciklira umjesto da se odlaže na odlagališta.

Međutim, propisi nisu bili opće prihvaćeni. Kritičari su tvrdili da je uvođenje dodatnih opterećenja usklađenosti nerazmjerno utjecalo na male tvrtke, poput kafića i restorana za van, kojima često nedostaje prostora, osoblja ili financijskih sredstava za upravljanje dodatnim spremnicima i zbirkama. Propisi su također doveli do povećanja operativnih troškova, zbog čega je malim poduzećima bilo teže uskladiti se s njima.

Štoviše, postojala je zabrinutost u vezi s nedosljednom provedbom u različitim irskim lokalnim vlastima, koje su bile odgovorne za inspekcije i nadzor. Taj nedostatak ujednačenosti doveo je do kritika da su se neka poduzeća suočavala sa strožim kaznama, dok su druga poslovala uz malo regulatornog nadzora, što je potkopavalo učinkovitost i pravednost propisa.

Te su se kritike produbile nakon uvođenja Uredbe 38 Europskih zajednica (Direktiva o otpadu) iz 2011. na razini EU-a, koja je pojačala obveze poduzeća da se pridržavaju složenih planova zaštite okoliša unatoč široko rasprostranjenom nedostatku stručnog znanja o planiranju gospodarenja otpadom.

Do 2014. irska Agencija za zaštitu okoliša (EPA) poboljšala je svoj pristup pokretanjem prve kampanje Stop Food Waste Campaign, koja je imala za cilj promijeniti ponašanje potrošača, istovremeno pružajući praktične alate kao što su obrazovni programi i smjernice za kompostiranje. Ovo je označilo pomak prema strategiji koja je više usmjerena na angažman i koja je nastojala osnažiti pojedince da poduzmu proaktivne korake u smanjenju bacanja hrane.

Godine 2017. uvođenje Povelje o otpadu od hrane na Forumu o otpadu od hrane dodatno je proširilo te napore. Za razliku od strogo propisanih propisa, Povelja je organizacijama dopuštala da se dobrovoljno obavežu na mjerenje, izvješćivanje i smanjenje bacanja hrane u cijelom lancu opskrbe u Irskoj.

Do 2020. Irska je uvela Akcijski plan za kružno gospodarstvo o otpadu, u kojem je prikazan sveobuhvatan nacionalni plan za sprječavanje rasipanja hrane. Ovaj plan naglašava da je sprječavanje rasipanja hrane ključni stup usklađivanja s ciljevima održivosti EU-a i UN-a. U njemu je navedeno nekoliko razloga zašto je bacanje hrane globalna briga, uključujući:

• Visoka razina ugrađenih resursa kao što su zemlja, voda, gnojiva, goriva koja se koriste u uzgoju, žetvi, preradi, pakiranju, transportu i skladištenju hrane se uzalud troši.
• Postoji etička dilema kada rasipanje hrane postoji zajedno s nestašicom hrane.
• Bačena hrana i njezino pakiranje zahtijevaju odgovarajuće odvajanje, prikupljanje i obradu, trošeći dodatne resurse.
• Odlaganjem otpada od hrane na odlagalištima oslobađa se metan, staklenički plin znatno jači od ugljičnog dioksida.
• Regulatorni nadzor proizvodnje hrane i odlaganja otpada nameće troškove javnoj blagajni.

Do 2021. sprječavanje rasipanja hrane službeno je uvršteno u Irski klimatski akcijski plan. To je ojačalo vezu između smanjenja bacanja hrane i ciljeva emisije stakleničkih plinova, dodatno integrirajući pitanja okoliša i gospodarstva u nacionalnu politiku.

Međutim, ciljevi Akcijskog plana za klimu ponovno su potaknuli zabrinutost zbog regulatornog opterećenja poduzeća. Mnogi u lancu opskrbe hranom smatraju da su suočeni s povećanim obvezama odvajanja, mjerenja i prijavljivanja otpada od hrane bez odgovarajuće infrastrukturne podrške. To je bilo posebno problematično u ruralnim područjima, gdje su objekti za gospodarenje otpadom i transportna logistika bili manje razvijeni, zbog čega je usklađenost bila skuplja i složenija.

Kao odgovor, irska EPA istaknula je da je ugostiteljski sektor odgovoran za 23% od 770.000 tona godišnje bačene hrane u zemlji. Ovo obrazloženje korišteno je za obranu kaznenih mjera protiv poduzeća koja se ne pridržavaju napora za smanjenje otpada, uz tvrdnju da je potrebno hitno djelovati kako bi se suzbile visoke razine bacanja hrane koje proizvodi sektor.

Također se pojavila zabrinutost u vezi s troškovima prijevoza, pri čemu poduzeća ističu da cijena prijevoza otpada od hrane do postrojenja za recikliranje ili obradu postaje skuplja kako cijene goriva rastu. Ovo pitanje nesrazmjerno pogađa ruralna poduzeća koja se oslanjaju na usluge prikupljanja otpada na velike udaljenosti, što usklađivanje čini još većim izazovom.

Dana 30. studenog 2022. Irska je pokrenula Nacionalni plan za sprječavanje rasipanja hrane 2023.-2025. Planom je navedeno nekoliko ključnih ciljeva, uključujući:

• Uspostavljanje nacionalne osnove za napore za smanjenje bacanja hrane.
• Postavljanje privremenih ciljeva za postizanje smanjenja bacanja hrane od 50% do 2030.
• Osiguravanje robusnih nacionalnih sustava mjerenja i izvješćivanja o bacanju hrane.
• Poboljšanje odvajanja otpada od hrane, doniranja i preraspodjele.
• Promicanje istraživanja, inovacija i zelene javne nabave u sprječavanju rasipanja hrane.

Očekuje se da će sljedeća statutarna iteracija Plana biti uvedena nakon usvajanja irske Strategije kružnog gospodarstva, čime će se dodatno učvrstiti predanost zemlje dugoročnim ciljevima održivosti.

Nedavni komentari bivšeg irskog ministra okoliša također su naglasili proces koji je u tijeku na razini EU-a u vezi s predloženim pravno obvezujućim ciljevima smanjenja rasipanja hrane za države članice do 2030. Irski parlament obaviješten je da će ishod ovog procesa igrati značajnu ulogu u oblikovanju budućih strategija Irske za sprječavanje rasipanja hrane i regulatornih okvira.

Dok Irska nastavlja usavršavati svoj pristup, izazov ostaje u balansiranju učinkovite provedbe politike s ekonomskom održivošću za poduzeća, osiguravajući da napori za smanjenjem bacanja hrane ne razmjerno opterećuju manja poduzeća, a istovremeno postižu značajne koristi za okoliš.