Šveđani vole snus više nego što vole EU

Švedska je zemlja s relativno dobrom suradnjom i zajedničkim razumijevanjem s EU-om. Šveđani su uglavnom zadovoljni prednostima članstva, a njegove negativne učinke često promatraju u svjetlu, prvenstveno ekonomskih, prednosti.

Ali postoji jedno pitanje koje se redovito pojavljuje i izaziva javni diskurs o pozitivnim stranama članstva u EU. To je pitanje prodaje i potrošnje snus, pasta ili vrećica na bazi duhana koja se stavlja između korisnikove gornje usne i desni, koja uživa široku popularnost u Švedskoj i dio je njezine kulturne tradicije. Ovaj proizvod, kojeg ima mnogo varijanti, bio je na meti EU vlasti još prije nego što je Švedska postala članica 1995. godine.

Posljednji pokušaj podrivanja snusa razotkriven je u ožujku 2025. kada su procurili dokumenti Europske komisije koji se tiču ​​oporezivanja i regulacije duhanskih proizvoda. Odobre li se, određene vrste snusa i sličnih, jedinstveno švedskih, proizvoda će imati povećanje cijene za 60 posto u maloprodaji, kao što se stopa trošarine podiže za 500 posto.

Ovo nije prvi put da vlasti EU-a pokušavaju kazniti snus i njegove derivate za koje se čini da više ne postoje. Godine 2022. objavljeni su slični planovi za promjenu poreznih direktiva EU-a, zbog kojih bi se cijena tradicionalnog snusa gotovo udvostručila. Ponavljani pokušaji ciljanja snusa putem pretjeranog oporezivanja izazvali su široku raspravu u Švedskoj u najmanju ruku od 2012. godine, kada je EU-ova direktiva o duhanu prerađena – snažno pod utjecajem općeg ideološkog protivljenja duhanskim proizvodima, prema interesima za snus.

Doista, sukob oko snusa prvenstveno je bio usredotočen na utjecaj duhanske kulture na javno zdravlje. Dok je snus (barem u svom tradicionalnom obliku) duhanski proizvod, njegovi branitelji u Švedskoj i lobisti u Bruxellesu istaknuli su njegove prednosti u natjeravanju ovisnika da se suzdrže od pušenja – znatno smrtonosnijeg oblika konzumiranja duhana. Kao rezultat toga, snus nema samo svoje branitelje, već čak ima i zagovornike koji žele osporiti pretpostavke o proizvodu izvan Švedske i uvesti ga na europsko tržište, za dobrobit svih europskih ovisnika o nikotinu.

Snus i EU

Još ranih 1990-ih, kada je Švedska bila potencijalna članica EU, konzumaciju snusa je pod lupom stavila Europska komisija. Jedan od okidača za to bilo je plasiranje američkog brenda proizvoda sličnog snusu u Europi, pod nazivom Skoal. To, u kombinaciji s jazom između švedske i kontinentalne duhanske kulture, proizvelo je mnoge brige da će snus preuzeti europska tržišta, za što se vjerovalo da može narušiti dugoročne javnozdravstvene ambicije država članica.

Snus je zabranjen na jedinstvenom tržištu 1992., ali kada je Švedska postala članica EU 1995., zemlji je dopušteno izuzeće od zabrane, zbog kulturnog značaja i široke popularnosti snusa u zemlji. Ovo je izuzeće danas sadržano u švedskom ugovoru o članstvu i teško ga je Komisija osporiti. Međutim, to ne znači da je Komisija pošteđena snusa od potkopavanja na druge načine.

Zdrava kultura na udaru?

Industrija snusa promovira svoje proizvode iz javnozdravstvene perspektive pozivajući se na princip “smanjenja štete”, odnosno nudeći potrošačima zamjenu za cigarete s manje štetnih učinaka na zdravlje. Konvencionalno, apstinencija od pušenja bi možda značila potpunu apstinenciju od svih oblika duhana i nikotina (osim niza drugih više ili manje terapeutskih alternativa, kao što su nikotinski flasteri). Umjesto toga, snus omogućuje konzumentu da uživa u nikotinu, bez opasnosti od razvoja raka pluća i drugih respiratornih problema koje pušenje nosi sa sobom.

Snus je u velikoj mjeri zaslužan što je pušenje učinilo manje-više marginalnom pojavom u Švedskoj. Oko pet posto stanovništva, prema međunarodnoj statistici, smatra se redovitim pušačima, što je jedna od najnižih brojki u svijetu. Kao takva, prevalencija bolesti povezanih s pušenjem također je vrlo niska u Švedskoj u usporedbi sa sličnim zemljama.

Međutim, uz određenu vrstu snusa vežu se štetni učinci na zdravlje, a upravo je ona najizravnije na udaru iz EU.

Tradicionalni snus je crna ili smeđa pasta napravljena od duhana. Od sredine 2010-ih, “bijeli” derivat koji nije napravljen od duhana (ali još uvijek sadrži nikotin) napravio je prodor na tržište, te je postao uobičajeniji od tradicionalnog snusa u određenim segmentima stanovništva.

“Bijeli” snus, ili možda točnije, nikotinske vrećice, dobili su negativno pokriće za razne rizike povezane s njihovim sadržajem, a neki su stomatolozi tvrdili da bi “bijeli” snus zapravo mogao biti opasniji za redovite korisnike od cigareta. Također je podignuta uzbuna zbog ponekad radikalnog okusa bijelih vrećica, što su istraživači pripisali razvoju alergija u usnoj šupljini. Budući da se radi o relativno novom proizvodu, nije ni čudo da postoje nejasnoće o dugoročnim učincima bijelog snusa, koje se moraju razumno riješiti.

Ali nije iznenađujuće, EU je 2023. otkriveno da ide prema potpunoj zabrani nikotinskih vrećica na unutarnjem tržištu, slično kao što je učinjeno s tradicionalnim “crnim” snusom 1992. Zabrana “bijelog” snusa bi međutim uključila čak i Švedsku, budući da nove nikotinske vrećice nisu zaštićene švedskim ugovorom o članstvu u EU, upozoravaju interesne skupine i političke stranke u Švedskoj.

Međutim, usred ove rasprave, EU također poduzima svoju punu ofenzivu čak i protiv tradicionalnog snusa, koji nije u istoj mjeri uključen u zdravstvene studije. Ovdje dolazi do izražaja kulturološka predrasuda protiv snusa.

Snus ujedinjuje ljevicu i desnicu

Unatoč napretku koji je Švedska postigla u smanjivanju smrtnih slučajeva od raka pluća i respiratornih bolesti uzrokovanih snusom koji se mogu spriječiti, birokratski stroj EU-a ne vidi te prednosti. Vidi samo čudnu i stranu praksu s kojom se mora boriti i smrviti pod kotačima sve tješnje integracije.

To je dobilo dodatne dimenzije jer je snus općenito, ali ne isključivo, kulturna navika Šveđana ‘plavih ovratnika’. U raspravi o prijetnji EU-a tradiciji snusa to se pitanje ponekad prikazuje kao sukob između internacionalističke srednje i više klase te domoljubne radničke klase. Ova vrsta retorike bila je prisutna već na referendumu o EU 1994., gdje je euroskeptični tabor riskirao da snus bude zabranjen ili reguliran od strane EU.

Sama težina ovog pitanja učinila ga je ne samo elementom euroskeptične i nacionalističke politike, nego čak i ljevičarskih i EU pozitivnih stranaka kao što su socijaldemokrati. Obično kada se postavi pitanje budućnosti snusa, svi glavni politički pokreti u Švedskoj spremni su izraziti svoj kritički stav. Hoće li ta kritika prijeći dalje od pukih riječi i preći u djelo je, naravno, druga stvar, ali barem površinski politički establišment Švedske je predan tome da osigura da će Šveđani moći zadržati svoj snus.

U svojoj srži, pitanje snusa pokazuje da ponekad postoji volja za otporom autoritarnijim tendencijama Europske unije, u cijelom političkom spektru, čak i u zemlji koja se ‘dobro ponaša’ kao što je Švedska – samo treba zajednička točka oko koje će se okupiti. Za mnoge Šveđane snus nije samo zdravstvena dobrobit u usporedbi s pušenjem, to je također njihov jedinstveni način života i način održavanja kulturnog kontinuiteta sa svojim roditeljima, djedovima i bakama i pradjedovima. Pokazuje da se onima koji žele ukinuti nacionalne institucije i tradicije ponekad najbolje suprotstaviti strašću, a ne racionalnim argumentima.