Subscribe
Privremeno zaustavljanje američkih carina koje je odlučio predsjednik Donald Trump zasigurno nije promijenilo mišljenje nekoliko analitičara o ulozi koju Kina igra u ovom pitanju.
PRSTEN SA ZVIJEZDAMA I PRUGAMA
Zmaj je zapravo, prema raznim međunarodnim novinama i analitičarima, nitko drugi nego Trumpova prava meta i, ako postigne svoje ciljeve, također bi bio spreman povući se (ovaj put zauvijek) s ostatkom svijeta. Analiza koja se svakako osvrće na kretanje, izjave i djelovanje tajkuna ne samo u ovom sazivu, nego iu godinama njegovog prvog predsjedničkog mandata. Ne zaboravljajući ni indiskrecije koje su se pojavile posljednjih dana sa stranica Wall Street Journala. Prema ekonomskim novinama, zapravo će se Trumpovi izaslanici u dijalozima koji će se otvoriti s više od 70 zemalja diljem svijeta, a svi imaju za cilj vidjeti da SAD smanji svoje carine, snažno usredotočiti na odnose s Kinom. Središnji element bit će uvjeravanje tih zemalja da ne samo da se neće opskrbljivati na Made in China tržištu, nego prije svega da neće dopustiti da roba iz zmaja prolazi njihovim teritorijem, kako bi zaobišla i izbjegla tajkunske obveze. Cilj ove strategije bio bi postaviti Sjedinjene Države na višu poziciju za eventualnim pregovaračkim stolom sa Xi Jinpingom. Doista, nada predsjednika Trumpa bila bi oslabiti kinesko gospodarstvo i prisiliti Kinu na pregovore. To je osobito istinito ako se različite zemlje s kojima će SAD otvoriti pregovore obvežu da neće iskorištavati rupe u zakonu za kineske proizvode.
POTEZ ZMAJA
Naravno, u međunarodnoj areni Kina ne stoji prekriženih ruku. Nema razloga da Xi Jinping krene putem pregovora s Donaldom Trumpom, pogotovo ne kratkoročno ili srednjoročno. Za Kinu bi se, zapravo, igra trebala odigrati pozivanjem na blef američkog predsjednika, dok se domaći moral održava visokim, što se postiže osiguravanjem da će zemlja posjedovati dovoljno alata za suprotstavljanje Trumpovom trgovinskom ratu. Za Peking to nije otvoreni rat, već niz korisnih mjera za suzbijanje poteza tajkuna. Protucarine su naravno uvedene. Drugačije se nije moglo, pogotovo nakon Trumpovih izjava. Međutim, bilo je i drugih inicijativa, poput kontrole nad izvozom rijetkih metala ili sve veće kontrole nad poslovanjem zvjezdanih i prugastih tvrtki koje posluju u Kini. Neka vrsta ‘meke’ odmazde koja bi, iako bi barem mogla ulubiti zaslon carina koje su nametnule SAD, u isto vrijeme stranim ulagačima mogla predstaviti strategiju koja je sve samo ne primamljiva. Sve to u trenutku kada si Peking ne može priuštiti gubitak stranih ulaganja. Postoje, dakle, još dvije strategije sadržane u potezima koje će zmaj provesti kratkoročno i srednjoročno. Prvo, politike (koje su već najavili neki analitičari koji paze na kinesku dinamiku) usmjerene na povećanje domaće potrošnje. Zatim, ubrzanje izrade trgovinskih sporazuma prije svega s najbližim partnerima. Nedavna putovanja Xi Jinpinga u Vijetnam, Maleziju i Kambodžu dio su te linije, kao i pokušaj da se postigne deblokada sporazuma o slobodnoj trgovini Kine, Japana i Južne Koreje.
ULOGA STAROG KONTINENTA
I dalje s kineske strane ostaje potreba za sve većim širenjem dijaloga s Europskom unijom. Prava šahovska ploča na kojoj će se sučeliti dvije velike sile. S jedne strane, Xi Jinping će pokušati pronaći nova prodajna mjesta na europskim tržištima, ali i načine da zaobiđe američke carine. S druge strane je Trumpova spremnost da u pregovorima o smanjenju carina iskoristi kineski bauk. U sredini su države članice Europske unije koje će se ponovno naći u teškoj poziciji odabira čvrstog i jedinstvenog odgovora ili suočavanja s ovom novom međunarodnom situacijom bez praćenja zajedničkog plana.